Alergijska reakcija na kućnog ljubimca – što učiniti?

Piše: Krunoslav Pužar, dr. med. vet., ZenVet, Zagreb

Preuzeto sa portala ordinacija,Večernji.hr

Najčešći simptomi alergija su kihanje, kašljanje, suzenje iz očiju, šmrcanje, ponekad svrbež određenih dijelova tijela, uglavnom onih s kojima je dijete došlo u kontakt gladeći ljubimca.

Mladi ste, u vezi, imate predivnog kućnog ljubimca koji vas dočekuje doma i doskakuje do vas ili cvrkuće ili vas prati kroz putovanja, druženja s prijateljima i odlaske u prirodu. Partner i vi složili ste se u svemu i imate velike planove za budućnost. U toj se budućnosti vidite uz još jednog člana: dijete. Svu ste životnu mudrost, učenje i poslovni razvoj usmjerili u ostvarenje tih planova. Uspjeli ste, i sad vas osim svih ostalih znanih i neznanih činjenica brine i ona kako ćete u taj suživot uklopiti i kućnog ljubimca… jer su tu dlake ili perje, a dijete je jako malo i može razviti neki oblik alergijske reakcije na kućnog ljubimca. Ne brinite, život čini čuda. Čuda su organizam i čudo je znanost – imunologija. Ona objašnjava kako će se vaše dijete razvijati uz ljubimca i ostale ukućane. Ako vi ili vaš partner imate alergiju, najvjerojatnije će ju razviti i vaše dijete jer je genetski predisponirano za razvoj alergija.

Izloženost alergenima od novorođenačke dobi

Znanstvenici su došli do zaključka da djeca koja već od najranije dobi do jedne godine života, odrastaju uz kućne alergene (npr. dlaku kućnih ljubimaca, perje, grinje, ostale kućne bakterije i viruse) jačaju imunološki sustav brže nego djeca koja odrastaju “pod staklenim zvonom” i u kasnijoj dobi razvijaju manje alergijskih bolesti, osobito astme.

Do istog su zaključka došli i američki znanstvenici iz Bolnice Henry Ford u Detroitu, koji su pratili 568 mališana od rođenja do njihovog 18. rođendana. Ustanovili su kako je većina djece s kućnim ljubimcima u najranijoj dobi imala sniženi rizik od razvijanja alergija. Točnije, i djevojčice i dječaci koji su živjeli u kućanstvu s mačkom imali su upola niži rizik razvijanja reakcije osjetljivosti na mačke kasnije u životu, a dječaci čiji je najbolji četveronožni prijatelj bio pas imali su upola manji rizik razvoja alergijske reakcije preosjetljivosti na pse kasnije u životu.

Alergija na dlaku?

Kada se govori o učestalosti alergija na kućne ljubimce, prednjače psi jer ih je najviše u kućanstvima, no i ostali ljubimci su zastupljeni (mačke, zamorci, hrčci, ptice). Uvriježeno je mišljenje da postoje “hipoalergijski” psi i mačke jer im ne otpada dlaka, a smatra se da je ona najčešći uzrok alergija. Istina zapravo leži u proteinima koji se oslobađaju iz sline i seruma psa i mačke te uređivanjem dlake (lizanjem) i preko lojnih žlijezdi dolaze na dlaku psa i mačke, otkuda se sušenjem oslobađaju u zrak i na taj način, udisanjem, u nedonoščadi, djece i odraslih ljudi uzrokuju alergijske reakcije.

S obzirom na to da se mačke češće uređuju lizanjem, alergijske reakcije na njih su žešće. Najčešći simptomi alergija su kihanje, kašljanje, suzenje iz očiju, šmrcanje, ponekad svrbež određenih dijelova tijela, uglavnom onih s kojima je dijete došlo u kontakt gladeći ljubimca. Ako je preosjetljivost izrazita, može se javiti i anafilaksijski tip reakcije koji zahtjeva hitnu medicinsku pomoć. Takav tip reakcije manifestira se naglom pojavom edema (oteknuća) i crvenila koje možemo vidjeti izvana (npr. edem kapaka, usana, nosa), no najviše zabrinjavaju oni koje ne vidimo – a mogu uzrokovati gušenje (edem jezika, glotisa itd.).

Alergeni ostalih ljubimaca (urin i feces zamorca, kunića i ptica) također mogu uzrokovati vrlo jake simptome alergija kod djece, kao što su gubitak daha, crvenilo i osip, suzenje očiju, kihanje i ostale simptome alergijske reakcije.

Zanimljivo je da vaše dijete može svejedno razviti alergijsku reakciju na ljubimca i kad je daleko od kuće. “Nakon dugoročnog izlaganju alergenima, jednom potaknuti simptomi, mogu se pojaviti i nekoliko dana nakon što se uzrok ukloni”, kaže alergolog James L. Sublett, predsjednik Odbora za unutrašnje alergene Američkog fakulteta za alergije, astmu i imunologiju (ACAAI). “Još je važnije da alergen može biti prenesen odjećom i na drugim stvarima u nove prostore”.

 

Također, važno je napomenuti da ako samo na kratko uklonite ljubimca iz vašeg stana, nećete biti sigurni je li problem zaista riješen, jer dlake, perut i ostali alergeni ljubimaca zaostaju u prostoru još dugo vremena. Ako ste stvarno sigurni i dijagnoza alergije vašeg djeteta je potvrđena, nađite ljubimcu novi dom. Nipošto se ljubimca nemojte riješiti na okrutan način, izbacujući ga iz svog doma na ulicu. Sjetite se, i on je član vaše obitelji te zaslužuje svu pažnju, njegu, brigu i ljubav koju je primao do sada! Radije se obratite susjedu, rodbini, prijatelju ili udruzi koje će se pobrinuti i za njega pronaći novi dom.