Bjesnoća – zakonska obveza i važnost cijepljenja kućnih ljubimaca

Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb

Preuzeto sa portala Zdrav Život

U većini veterinarskih praksi u Hrvatskoj trenutačno je najzastupljenije cijepljenje pasa protiv bjesnoće, odnosno “obvezno godišnje cijepljenje pasa”, kako ga nazivaju vlasnici naših pacijenata.

Naime, u Hrvatskoj postoji pravilnik kojim je određeno da se svi psi stariji od tri mjeseca moraju cijepiti protiv bjesnoće te da se cijepljenje treba obvezno ponavljati svakih godinu dana. Drugim riječima, svaki vlasnik psa dužan je svog psa redovito jednom godišnje cijepiti protiv bjesnoće.

Često pitanje je: “Zašto?”

Zato što je bjesnoća neizlječiva, smrtonosna virusna bolest svih toplokrvnih životinja i čovjeka.

Ako taj odgovor sam po sebi nije dovoljan, evo malo opširnije o samoj bolesti, načinu njezina prijenosa i o tome kako ćemo zaštititi naše ljubimce, ali i sebe.

Uzročnik bolesti je rabdovirus (RNA virus). Zaraziti se mogu sve toplokrvne životinje, a zaraza se širi ugrizom (slinom zaražene životinje).

Bolest se može pojaviti u nekoliko oblika, no najčešći su urbana bjesnoća (psi i mačke su početna karika, a čovjek posljednja) i salivatična bjesnoća (šire je ponajprije lisice, vukovi, jazavci).

Virus preko ugriza ulazi u organizam, umnožava se u živčanom sustavu i širi na ostale organe. Izvan živčanog sustava virus se umnožava u epitelu žlijezda slinovnica (na taj način se zaraza širi ugrizom).

Inkubacija – bolesti traje u prosjeku između 2 i 8 tjedana, dok sama bolest traje oko 7 dana. Postoje dva oblika bolesti: agresivna i tiha bjesnoća, no svakako su uvijek mogući i atipični oblici.

U toku bolesti razaznajemo tri stadija bolesti: prodromalni, ekscitacijski i paralitički.

Karakteristike bolesti

1. Prodromalni stadij

Zamjećuju se promjene u ponašanju životinje koja postaje plašljiva, neposlušna, nemirna, zavlači se i često grize okolne predmete, ili ih pak jede (kamenje, staklo, komadi drva), otežano guta pa se pojavljuje tipično pojačano slinjenje. Taj stadij traje do tri dana.

2. Ekscitacijski stadij

Vidljiv je pojačan nemir životinje, jako uzbuđenje bez povoda te napada druge životinje i ljude (čak i vlasnika). U tom stadiju pojavljuju se već pareze pojedinih živaca pa se stoga može primijetiti iznimno otežano gutanje te se slina u životinje “cijedi”, a glasanje postaje promuklo. Taj stadij traje od jednog do dva dana, nakon čega slijedi posljednji stadij.

3. Paralitički stadij

U tom stadiju životinje se smire, djeluju opuštenije, dolazi do paralize očiju, donje čeljusti i jezika, pojavljuje se kljenut mišića trupa i ekstremiteta pa se životinja ne može kretati. Taj stadij traje od tri do četiri dana i završava smrću životinje!

Kod tihe bjesnoće izostaju prva dva stadija, a pojavi se samo paralitički.

Simptomi u mačaka slični su simptomima u pasa, te i one mogu bolovati od tihe bjesnoće.

Bjesnoće u Hrvatskoj ima! Ima je u gotovo svim zemljama svijeta. Iznimka su Velika Britanija, Japan, Novi Zeland, Australija i neke skandinavske zemlje.

Bjesnoće ima i u većim gradovima, osobito na rubnim područjima. Kako pravilnik zahtijeva obvezno cijepljenje pasa, među populacijom pasa je gotovo uopće nema, no ostaje problem bjesnoće mačaka kao i divljih životinja (lisica, jazavaca) koje nam žive “u susjedstvu”.

Bijesna mačka ili jazavac mogu zaraziti bjesnoćom psa, ako nije redovito cijepljen pa samim time nema niti stvoren imunitet. Tako se i vlasnik ugrizenog i zaraženog psa nađe u neposrednoj opasnosti. Isto vrijedi i za mačke te njihove vlasnike.

Zbog toga, kao i zbog činjenice da je bjesnoća neizlječiva, jasna je važnost prevencije, odnosno sprečavanja bolesti.

To je razlog zašto je u Hrvatskoj obvezno cijepljenje pasa svake godine protiv bjesnoće.

Mačke ne podliježu tom pravilniku, no svakako je, zbog osobne sigurnosti, poželjno i njih cijepiti. Ugrize li vas mačka, neće svatko odmah posumnjati da je bijesna, a poslije može biti kasno.

Uz obvezno cijepljenje dolazi i dehelmentizacija i obvezno označavanje psa mikročipom.

Bjesnoća je bolest koju ne treba shvatiti olako, koje ima u Hrvatskoj i koju se može spriječiti, ali ne i liječiti!

Prevencija redovitim godišnjim cijepljenjima, koja su obvezna za pse i preporučljiva za mačke, jedini je način zaštite ljudi, ali i samih kućnih ljubimaca.