Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb
Preuzeto sa portala Zdrav Život
Često se u praksi susrećemo s “malenim” pacijentima koji imaju “velike” probleme. Naime, bolesti srca sve su prisutnije i u veterinarskoj praksi, a vlasnici često i ne primijete da se s njihovim ljubimcima nešto događa, sve dok simptomi ne postanu izraziti, a problem ozbiljan.
Bolesti srca dijelimo na stečene i prirođene. Također, postoje i određene pasminske predispozicije za te bolesti.
Ali krenimo od početka.
Srce je organ koji se sastoji od četiri komore, dvije klijetke i dvije pretklijetke: lijeve i desne. Lijeva pretklijetka prima krv bogatu kisikom iz pluća, dok desna prima krv iz ostatka organizma. Lijeva klijetka svojim kontrakcijama tjera krv bogatu kisikom u različite organe, dok desna klijetka tjera krv siromašnu kisikom u pluća. Između pretklijetki i klijetki te klijetki i aorte i plućne arterije postoje zalisci koji osiguravaju normalan protok krvi unutar srca.
Već je spomenuto da bolesti srca dijelimo na stečene i prirođene. U ovom članku osvrnut ćemo se na stečene bolesti u pasa i na jednu (u većini slučajeva) prirođenu bolest mačaka.
Degenerativna bolest srčanih zalistaka u pasa
Kod degenerativne bolesti atrioventrikularnih zalistaka (onih koji se nalaze između pretklijetki i klijetki) listići zalistaka više ne prianjaju jedan uz drugi, već ostaje manji ili veći otvor kroz koji se krv vraća “unatrag”, što izaziva šum. Taj šum je specifičan i čuje se jasno pri osluškivanju srca stetoskopom (auskultaciji). Određene pasmine, male i srednje pasmine pasa, podložnije su ovoj bolesti (npr. bostonski terijer, fox terijeri, patuljasti gubičari, pudli mini i srednji, kavalirski španijel kralja Charlesa, pekinezeri, pomeranci).
Kronični kašalj najčešći je uočljivi simptom koji prati bolesti zalistaka. Kod insuficijencije zalistaka dolazi do vraćanja krvi iz lijeve klijetke u lijevu pretklijetku. Zbog toga je lijeva pretklijetka opterećena volumenski i to se opterećenje prenosi na plućni krvotok, što u konačnici rezultira razvojem plućnog edema. On je uzrok kašlju. Osim toga proširena lijeva pretklijetka pritišće i lijevi bronh, što također rezultira pojavom kašlja.
Bolest se dijagnosticira auskultatorno, odnosno pregledom i potvrđuje ultrazvučno.
Lijeka nema, ali se drži pod kontrolom i ovisno o stupnju bolesti liječi se diureticima i ACE inhibitorima.
Dilatacijska kardiomiopatija
Dilatacijska kardiomiopatija je bolest srčanog mišića kod koje su kontrakcije srčanog mišića slabe pa posljedično slabi funkcija srca kao pumpe te izostaje zadovoljavajuća opskrba organa krvlju. Toj bolesti sklonije su velike i gigantske pasmine pasa (bokseri, doge, irski vučji hrtovi, španijeli, dobermani, engleski buldozi).
Kod dilatacijske kardiomiopatije također dolazi do zaostajanja krvi u lijevoj pretklijetki jer je zbog smanjene kontraktilnosti oslabljena sistolička funkcija srca pa srce u sistoli ne uspijeva istisnuti svu krv koja zbog toga zaostaje u lijevoj klijetki i pretklijetki. To uzrokuje povećanje lijeve pretklijetke i porast tlaka u malom krvotoku te posljedičnog razvoja plućnog edema, što vodi do razvoja kašlja. Često je povećanje abdomena zbog izljeva tekućine te hepatomegalija, hipotermija, letargija, nepravilan srčani ritam.
Kako bi se dijagnosticirala bolest, potreban je detaljan kardiološki pregled koji obuhvaća: EKG, RTG, UZV, biokemijsku pretragu krvi.
Dilatacijska kardiomiopatija ne može se izliječiti, no primjenom lijekova (diureticima, inodilatatorima, ACE inhibitorima) možemo kontrolirati kliničke simptome bolesti te tako omogućiti psu kvalitetan život.
U oba slučaja (i kod bolesti zalistaka i kod dilatacije) plućni edem dovodi do ubrzanog, često plitkog i otežanog disanja. Sluznice u početku postaju blijede, a poslije čak plavičaste (cijanotične) zbog nedovoljne opskrbe tkiva kisikom. Životinje se lako umaraju, slabe su i teško podnose svaki oblik tjelesnog napora. Zbog nedovoljne opskrbe moždanog tkiva kisikom, moguće su i sinkope (iznenadni i najčešće kratkotrajni gubici svijesti).
Hipertrofična kardiomiopatija (HCM)
HCM je među najzastupljenijim bolestima srca u mačaka.
HCM je bolest srčanog mišića kod koje je karakteristično zadebljanje stijenke lijeve klijetke uz zadebljanje unutarnjih struktura srca. Dijagnoza se postavlja tek kada se utvrdi da zadebljanje stijenke nije uzrokovano drugim bolestima. Dosta čest je nasljedni oblik HCM-a u određenih pasmina poput maine coon, britanske kratkodlake mačke, ragdoll, perzijske mačke…
Razvojem bolesti dolazi i do funkcionalnih poremećaja. Zbog zadebljaloga srčanog mišića raste tlak u lijevoj klijetki, a posljedično i u lijevoj pretklijetki, koja se zbog toga poveća pa raste tlak u plućima. Porast tlaka u plućima uzrokuje nakupljanje tekućine u plućnom parenhimu (edem pluća) i grudnoj šupljini (pleuralni izljev). To se klinički manifestira otežanim disanjem jer mačke rijetko kašlju.
U povećanoj lijevoj pretklijetki usporen je protok krvi što je predispozicija za stvaranje krvnog ugruška. Odvoji li se dio ugruška od stijenke klijetke i uđe u cirkulaciju, na bilo kojem mjestu može uzrokovati začepljenje krvne žile te time određenim tkivima uskratiti opskrbu krvlju. Klasičan primjer za to je paraliza stražnjih ekstremiteta nastala zbog začepljenja ugruškom trbušnog dijela aorte (tromboembolija).
Klinički simptomi mačke sa HCM-om uključuju simptome od jedva zamjetnog ubrzanja disanja do vrlo otežanog disanja, paralize stražnjih ekstremiteta te iznenadnog uginuća mačke koja se donedavno doimala posve zdravom. Mnoge mačke razviju srčani šum, galopirajući ritam i/ili povišenu srčanu frekvenciju koju veterinar može uočiti rutinskom kliničkom pretragom (auskultacijom). Bolest se najsigurnije dijagnosticira ultrazvukom.
Lijeka za HCM nažalost nema, no kombinacijom određenih lijekova mogu se ublažiti simptomi zatajenja srca i poboljšati srčana funkcija. Lijekovi koji se obično daju su blokatori Ca-kanala i beta-blokatori, ovisno o tome nalazi li se pacijent u fazi zatajenja srca ili je u asimptomatskoj fazi.
Zaključak
Bolesti srca pasa i mačaka su sveprisutne i česte, a pravodobna reakcija i početak liječenja mogu znatno olakšati i produljiti život vašem ljubimcu.
Stoga, ako imate životinju srednje ili starije dobi, pripadnicu spomenutih pasmina koja se jako zamara, bezvoljna je, teže diše, kašlje, nemirna je po noći, natečenog je abdomena, te primijetite li nesvjestice, oduzetost ekstremiteta kod mačaka, OBVEZNO se javite svom veterinaru kako bi se što prije dijagnosticirala bolest i započela terapija.
Iako je riječ o neizlječivim bolestima, pravilnom i redovitom terapijom, koja je doživotna, vašem se ljubimcu život može učiniti lakšim, ljepšim i duljim.