Mikrosporoza

Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb

Preuzeto sa portala Zdrav Život

Mikrosporoza je gljivična kožna bolest. Uzročnik joj je najčešće Microsporum canis i nešto rjeđe Microsporum gypseum. Od nje obolijevaju mačke, koje su najčešće i asimptomatski prijenosnici, psi i ljudi.

Mikrosporoza je zoonoza! Prenosi se sa životinja na ljude (ali i obratno).

Bolest se očituje promjenama na koži, dlaci i noktima. Dugodlake pasmine mačaka su podložnije. Smatra se da to ima veze s činjenicom da mačke koje imaju kratku dlaku znatno više uzročnika mehanički uklone lizanjem te tako spriječe infekciju, dok se kod dugodlakih pasmina više uzročnika uspije zadržati u dlaci te uzrokovati infekciju.

Kod mačaka i pasa te promjene mogu biti lokalizirane ili generalizirane. Kod oboljelih životinja mogu se pojaviti bezdlačna područja na koži – alopecije, koje mogu biti manje ili veće, zatim kraste, crvenilo, svrbež, hiperpigmentacija, ljuskanje kože. Nasreću, svaka izloženost uzročniku ne rezultira infekcijom. Veliku ulogu pritom imaju stanje imunološkog sustava, eventualne ozljede ili čak mikrolezije na koži. Također, rizični čimbenici su velik broj životinja na jednom mjestu (uzgajališta, azili, stacionari za životinje), loša/deficitarna prehrana, oslabljen imunitet bilo zbog bolesti ili imunosupresivnih lijekova.

Uzročnik se prenosi izravno ili neizravno preko spora. Spore su iznimno otporne na vanjske nepovoljne utjecaje i vrlo dugo preživljavaju i ostaju infektivne. Prijenos je dakle osim izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili nositeljem spora moguć i neizravno, preko tapeciranog namještaja, tepiha, četki, dekica, jastuka kućnih ljubimaca.

Važno je spomenuti da su veliki broj mačaka asimptomatski nositelji uzročnika. Takve životinje nose spore na svome krznu bez kliničke slike bolesti.

Kod ljudi se razvija tipična klinička slika: crveni krugovi na koži malo uzdignutih rubova, dok je sredina obično normalne boje ili bjelkasta. Te promjene najčešće svrbe, a pojave li se u vlasištu, kosa na tim mjestima ispada i pojavljuju se tipične okrugle ili ovalne alopecije, ali mogu biti i nepravilnog oblika. Ako se bolest ne liječi, na tim se mjestima može pojaviti trajno oštećenje dlačnog folikula i trajna ćelavost, najčešće lokaliziranih alopecija.

Premda su promjene u ljudi najčešće lokalizirane (ograničene na par promjena ili alopecija), one mogu biti i generaliziranog oblika i zahvatiti veći dio kožnog pokrova.

Veliku ulogu u zarazi i raširenosti ima imunitet. Djeca, starije osobe i osobe lošijega imunološkog sustava skloniji su razvoju bolesti. Također, važna je i sama intaktnost kože. Eventualne lezije na koži pogoduju nastanku infekcije i razmnožavanju uzročnika.

Kod gotovo svake kožne promjene na kućnom ljubimcu, posebno mačaka koje borave vani, može se posumnjati na mikrosporozu.

Zato je važno na vrijeme posjetiti veterinara, kako bi se što prije postavila dijagnoza, započelo liječenje i spriječio prijenos uzročnika na ukućane i ostale životinje.

Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja u više koraka i na više načina.

Vjerojatno će veterinar životinju najprije pregledati Woodovom lampom kojom se može uočiti uzročnik na dlaci i olakšati uzorkovanje za daljnje pretrage. Naime, uzročnik pod ultraljubičastim svjetlom Woodove lampe fluorescira zeleno pa se može posumnjati na mikrosporozu, ali i olakšati uzimanje uzorka za mikološku pretragu.

Danas postoje već gotovi testovi, tj. hranjive podloge u Petrijevim zdjelicama na koje se nasadi uzorak uzet čupkanjem dlake ili četkanjem. Nakon od dva do deset dana veterinar može postaviti dijagnozu na temelju promjene boje hranjive podloge kao i oblika kolonije koja je na njoj narasla.

Također, uzročnika se može dokazati i mikroskopski, no često dobijemo lažno negativne rezultate.

Iako je bolest zaraznog karaktera i zoonoza, liječenje je, iako dugotrajno, prilično jednostavno.

Najčešće se primjenjuju kupke antimikotičnim šamponima te lokalno krema, tekućina ili mast.

Također je važno ojačati imunitet i kućnog ljubimca i ukućana.

Prevencija se svodi na izbjegavanje kontakta, posebice djece, sa psima i mačkama nepoznatog podrijetla te obaveznim pranjem ruku nakon igranja s takvim životinjama.

Također, dijagnosticira li veterinar mikrosporozu, to ne znači da ćete i vi obvezno oboljeti i da se trebate riješiti svoga ljubimca. U tom slučaju pripazite na higijenu. Redovito perite prostirke i jastuke, dezinficirajte ležajeve, tepihe i igračke svoga ljubimca. Onemogućite mu boravak u svojoj spavaćoj sobi i na tapeciranom namještaju na kojem vi boravite sve dok ne završi s terapijom i dok veterinar ne kaže da je slobodan od uzročnika, a smatra se da je životinja slobodna od uzročnika bolesti ako je uz povlačenje svih kliničkih simptoma i rezultat mikološke pretrage negativan.

Zaključak

Primijetite li bilo kakve promjene na koži svog ljubimca, obvezno se obratite veterinaru. Pravodobno započeta terapija uvelike pomaže skratiti trajanje same terapije (u pravilu terapija traje oko 4 tjedna), ali i spriječiti pojavu generaliziranog oblika bolesti koji je i teže liječiti.