Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb
Preuzeto sa portala Zdrav Život
Psi i mačke nisu jedini kućni ljubimci koji sa životinja na ljude mogu prenijeti određene bolesti. Vlasnici glodavaca i gmazova također se mogu zaraziti nekim uzročnicima koji su zajednički njima i njihovim ljubimcima.
Neke od bolesti koje se mogu prenijeti s malih glodavaca na čovjeka su: limfocitni horiomeningitis, salmoneloza, pseudotuberkuloza, tularemija, pastereloza, kampilobakterioza, listerioza te neke parazitarne i gljivične bolesti od kojih su najčešće one uzrokovane gljivicamaTrichophyton i Microsporum.
Od uzročnika bolesti koje ljudima mogu prenijeti gmazovi navode se: Arenaviridae kao uzročnici limfocitnog horiomeningitisa, Aeromonas, Campylobacter, Citrobacter, Coccidia, Clostridium,Corynebacterium, Edwardsiella tarda, E. coli, Enterobacter, Klebsiella, Leptospira, Mycobacterium, Neisseria, Pasteurella, Pentastomiasis, Proteus, Serratia, Staphylococcus, Streptococcus, Yersinia.
Limfocitni horiomeningitis je virusom uzrokovana zoonoza koja primarno zahvaća divlje glodavce, ali se mogu zaraziti i hrčci, ljudi i druge životinje koje dođu u dodir s izlučevinama zaraženih divljih miševa. Zaraženi hrčak ne mora pokazivati simptome bolesti, ali može prenijeti virus na čovjeka. U ljudi je bolest asimptomatska ili se simptomi razviju od 7 do 14 dana nakon izlaganja virusu (povišena tjelesna temperatura, znojenje, smanjen tek, mišićna slabost, mučnina, povraćanje). U osoba dobroga imunološkog statusa oblik je blag, a oporavak potpun.
U trudnica horiomeningitis može izazvati pobačaj pa se njima, kao i općenito ljudima oslabljenog imunološkog statusa preporučuje izbjegavati dodir s glodavcima.
Preventiva se svodi na higijenu ruku i nastambi glodavaca te održavanje zdravlja vašeg ljubimca.
Rizik od zaraze limfocitnim horiomeningitisom od hrčka kućnog ljubimca vrlo je mali. Higijena i pažljivo rukovanje ljubimcem dovoljni su da se spriječi pojava bolesti.
Tularemija je bolest uzrokovana bakterijom Francisellom tularensis. Pojavljuje se većinom u divljih glodavaca i zečeva, a može se prenijeti i na ljude.
Klinička slika bolesti slična je gripi, iako su slučajevi zaraze ljudi rijetki. Prenosi se izravnim kontaktom sa zaraženom životinjom ili neizravno preko zaražene okoline i predmeta, a u prirodi i kukcima koji sišu krv, no bolest nije prenosiva s čovjeka na čovjeka. Klinički se manifestira oštećenjima na koži i sluznici usta, otečenim i bolnim limfnim čvorovima, povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom, proljevom, mišićnom slabošću, bolovima u zglobovima, otečenim i bolnim očima. Liječi se antibioticima. Ako se bilo tko u obitelji razboli nakon kontakta s hrčkom (osobito ako je životinjica bila bolesna ili je uginula), potrebno je to navesti pri posjetu liječniku.
Najčešći vanjski (kožni) paraziti u glodavaca (uglavnom kod miševa) su grinje na krznu (Radfordia ensifera) i šugarci (Notoedres muris). Ti paraziti ne mogu preživjeti na čovjeku kao domaćinu, ali mogu izazvati kožne iritacije.
Od gljivičnih bolesti glodavaca najčešće su one uzrokovane gljivicama roda Microsporum iTrichophyton. Obilježje bolesti su karakteristična ovalna ili okrugla područja prekrivena sivkastim ljuskicama, koja mogu biti obrubljena krasticama.
Gljivice se prenose izravnim kontaktom (putem spora sa zaražene životinje na zdravu) ili neizravno (preko onečišćenih predmeta, ležajeva i sl.). Katkad je moguć prijenos i putem kliconoša koji nemaju izražene kliničke simptome, ali su nositelji uzročnika. Gljivične infekcije se često manifestiraju i izrazitim svrbežom, a ovisno o vrsti gljivica može doći i do gubitka dlake na zahvaćenom području. Kako se radi o zoonozama, iznimno je važna higijena nastambi i ruku vlasnika, kako se ljubimcem rukuje te redovito provođenje dezinfekcije kao osnove preventive. Kod gmazova najčešća zoonoza je salmoneloza. Bolest je najčešća u slučaju ilegalnog (nekontroliranog) uvoza pa je bitno od kuda se životinja nabavlja.
Mnoge vrste gmazova, uključujući i iguane kao sve zastupljenije kućne ljubimce, mogu biti nositelji salmonela. Kod njih nije potpuno moguće ukloniti bakteriju, a da se pritom ne ugrozi njihovo zdravlje. Samo u rijetkim slučajevima gmazovi obole od salmoneloze, a najčešće ako se životinja drži u neodgovarajućim uvjetima. Salmonela je u iguana i guštera najčešći uzročnik proljeva. Najčešći izvor infekcije je kontaminirana hrana. Bakterija je prisutna na nedovoljno termički obrađenom mesu (najčešće piletini) i jajima.
U velikog broja gmazova (i reptila) salmonela je normalan stanovnik u crijevima, a izlučuje se fecesom i izvor je infekcije za ljude. Nažalost, u gmazova i reptila nisu prisutni tipični klinički znakovi infekcije i teško se može utvrditi prisutnost uzročnika bez pretrage fecesa i krvi. Zbog povremenog izlučivanja salmonela fecesom, u većine slučajeva test nije potpuno pouzdan.
Kako bismo se zaštitili, najjednostavnije je uzeti kao pretpostavku da vaš ljubimac nosi salmonelu. Ljudi se najčešće zaraze u kontaktu s onečišćenim predmetom ili samom životinjom i to prilikom maženja i kontakta sa životinjom, a posebno prilikom čišćenja terarija. Također, salmonela može tjednima preživjeti na neorganskim površinama (tepih, kauč, majica,…) pa i to treba uzeti u obzir jer veliki broj vlasnika pušta gmazove da slobodno šeću po stanu ili kući.
Najjednostavniji i najučinkovitiji način sprečavanja pojave salmoneloze je održavanje higijene:
- Nakon svakog kontakta s ljubimcem obvezno operite ruke.
- Redovito čistite i održavajte terarij te perite ruke nakon diranja posuda za hranu i za vodu.
- Hranu za sebe i ukućane pripremajte odvojeno od hrane za svog ljubimca.
- Posuda za hranu i vodu od vašeg “hladnokrvnog” ljubimca nikad ne bi smjela biti u kontaktu ili u blizini mjesta za pripremu hrane za ljude.