Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb
Preuzeto sa portala Zdrav Život
Zoonoze su bolesti zajedničke nama i našim ljubimcima. One se prenose s njih na nas i obratno. Iako je većina zoonoza ptica uobičajena kod domaće peradi i nekih divljih vrsta ptica, postoje neke bolesti koje se pojavljuju i kod kućnih, ukrasnih ptica i papiga.
Svakako je najčešća psitakoza.
Psitakoza, poznata i kao klamidioza ptica, bolest je koju uzrokuje Chlamydia psittaci, po najnovijoj nomenklaturi Chlamydophila psittaci. Taj mikroorganizam ima karakteristike i bakterije i virusa te nije svrstan niti u jednu od tih grupa. Uzročnik ima nekoliko serovarova koji su različito patogeni i specifični za pojedinu vrstu ptica. Za papige je specifičan serovar F. Bolest se u ljudi naziva psitakoza, a kod ptica se ptičja klamidioza.
C. psittaci može zaraziti i druge sisavce. Na prvom mjestu prijenosnici su ptice iz porodice papiga, ali to mogu biti i kanarinci, perad te golubovi. Mnoge zaražene ptice ne pokazuju znakove bolesti.
Bolest u ptica može biti različitog intenziteta, a varira među vrstama, ovisno o broju mikroorganizama i patogenosti samog uzročnika, te se kod ptica očituje iscjetkom iz očiju, otečenim očima, otežanim disanjem, proljevom, smanjenim tekom, letargijom, našušurenim izgledom i slabošću. Ti simptomi pojavljuju se i kod mnogih drugih bolesti ptica (izuzev iscjetka iz očiju) pa su stoga potrebne određene pretrage i detaljan klinički pregled kako bi se što preciznije i što prije dijagnosticirala bolest. Također, ovisno o patogenosti uzročnika (serovaru), mnoge ptice ne pokazuju znakove bolesti.
Smatra se da su ovoj bolesti sklonije određene vrste ptica, posebno one iz porodice Neophema i nimfe. Tigrice, rozele i dražesne papigice puno su otpornije. Infekcija se na prvome mjestu širi predmetima i okolinom, kontaminiranim zaraženim izmetom, ali i prašinom iz perja te jajima.
Veliki broj uzročnika širi se kada je životinja pod stresom. Uzroci stresa najčešće su prenapučenost i loši higijenski uvjeti, neodgovarajuća ili siromašna prehrana, transport, prolongirano lijeganje jaja. Ako se drže u dobrim higijenskim uvjetima s minimalnim stresom, vjerojatnost pojave klamidioze svedena je na minimum, a ako se rano dijagnosticira, uspješno se liječi antibioticima.
Dijagnoza se postavlja na osnovi anamnestičkih podataka, kliničkih znakova i pretrage, RTG-snimke, koprološke pretrage, analize krvi, imunofluorescencije i PCR-a.
Bolest se prevenira održavanjem dobrih higijenskih uvjeta u krletki (redovito čišćenje i pranje krletke, prečki i podloge) jer uzročnik može dugo preživjeti u okolini. Uobičajeni dostupni dezinficijensi inaktiviraju klamidiju.
Također, poželjno je pticu koja je kućni ljubimac držati u kući i odvojenu od divljih ptica i domaće peradi.
Redovita higijena ruku, izbjegavanje kontakta s divljim pticama, posebice bolesnim, također je važna prevencija.
Pojavnost klamidioze u ptica kućnih ljubimaca i ljudi još uvijek se istražuje, no općenito se smatra da to nije toliko učestala bolest. Opasnost od zaraze i prijenosa bolesti s papiga na ljude razmjerno je niska, no postoje određene skupine ljudi koje bi ipak trebale više pripaziti. To su na prvom mjestu osobe lošijeg imuniteta, djeca i starije osobe. Najčešće obolijevaju uzgajatelji, veterinari i osobe koje rade s pticama.
Kod ljudi se bolest očituje atipičnom upalom pluća koja može biti izrazito teška pa čak i fatalna, a liječi se antibioticima.
Još jedna česta zoonoza je salmoneloza.
Uzročnik bolesti je Salmonella spp. Izaziva slične simptome u ptica kao i u ljudi – proljev, mučninu, slabost, apatiju. Ptice se najčešće inficiraju zaraženom hranom ili vodom (nedovoljno čišćene hranilice i /ili pojilice), te preko ruku vlasnika. Salmonela može dugo preživjeti u izmetu ili prljavštini.
Slične simptome uzrokuje i zaraza bakterijom Escherichia coli (E. coli se ponajprije prenosi neopranim rukama nakon posjeta wc-u), te drugim gram negativnim bakterijama.
Dijagnoza se postavlja uzimanjem uzoraka brisom od klinički bolesnih ptica. Po potrebi bi trebalo načiniti i antibiogram jer su mnoge Salmonele otporne na antibiotike širokog spektra.
Najveći problem je proljev, koji dovodi do dehidracije. Antibiotici se počinju davati odmah nakon uzimanja briseva, a u teškim slučajevima trebaju se davati oralno (na usta) i parenteralno (injekcijom).
Često su ptice zaražene i prenose uzročnike iako ne pokazuju nikakve znakove bolesti, ali u razdoblju povećanog stresa, bolest se pojavi. Takve ptice također mogu prenijeti uzročnike na svoje mlade, koji zbog toga često ugibaju (jer im je imunološki sustav nerazvijen). Bolesnu pticu treba utopliti i spriječiti bilo kakav nepotreban stres. Treba paziti da dovoljno pije. Ako ne jede i ne pije, treba hranu uz lijekove, vitamine i minerale davati preko šprice na usta.
Kod ljudi se bolest očituje akutnom boli u trbuhu s iznenadnim nastupom glavobolje, vrućicom, proljevom, mučninom i katkad povraćanjem. Ti simptomi, zajedno s gubitkom teka mogu potrajati nekoliko dana.
Dehidracija, posebno kod djece, može biti teška. U nekih ljudi infekcija može postati kronična i bez posebnih simptoma te oni mogu biti izvor zaraze za okolinu.
Većina ljudi se uspješno oporavi od salmoneloze, ali nekolicina dugo osjeća simptome kao što je artritis. Salmoneloza može biti vrlo ozbiljna, katkad i smrtonosna infekcija kod vrlo mladih, starih ili osoba s oslabljenim imunitetom.
Prevencija se svodi na sljedeće: treba paziti da su pojilice i hranilice smještene tako da u njih ne pada izmet, treba otkriti i liječiti ptice prijenosnike, kontrolirati kontakt ptica s vanjskim svijetom, smanjiti stres kod životinja, posebnu pozornost usmjeriti osobnoj higijeni – redovitim pranjem ruku sprečavamo više od 95 posto infekcija bez ikakvih dodatnih dezinficijensa.