Piše: Irina Kovačević, dr. med. vet, spec. univ. mag., ZenVet, Zagreb
Preuzeto sa portala Zdrav Život
Psi
Pas je (još uvijek) čovjekov najbolji prijatelj i zauzima posebno mjesto u našem domu i obitelji. No osim prijateljstva, s psom dijelimo i neke zajedničke uzročnike bolesti. Ovo su neki od njih.
Od virusnih bolesti treba spomenuti bjesnoću. Iako u Hrvatskoj postoji zakonska obveza cijepljenja pasa protiv bjesnoće, pa je samim time i bjesnoća pasa u urbanim sredinama gotovo iskorijenjena, ne smijemo se zavaravati misleći da je uopće nema.
Bjesnoća je neizlječiva virusna zarazna bolest toplokrvnih životinja i ljudi, a uzročnik joj je virus iz porodice Rhabdoviridae. Bolest je prisutna u gotovo cijelom svijetu, (izuzev Velike Britanije, Novog Zelanda, Australije i još nekih zemalja). Prisutna je i u Hrvatskoj. Virus se širi ugrizom, odnosno slinom zaražene životinje, kroz središnji živčani sustav i uzrokuje neurološke simptome. U tipičnom obliku razaznajemo tri stadija bolesti: prodromalni, ekscitacijski i paralitički, te dva oblika bolesti: agresivni i tihi. Također, postoje i atipični oblici bjesnoće.
Simptomi u ljudi su: povišena tjelesna temperatura, mučnine, grlobolja, apatičnost, razdražljivost, nemir. Pojavljuje se preosjetljivost, tikovi i još neki simptomi koje uzrokuje središnji živčani sustav, zatim nemir, strah, nesanica. Stoga je svaku ugriznu ranu potrebno dobro isprati i javiti se liječniku.
Od bakterijskih uzročnika svakako treba spomenuti leptospiru, bakteriju koja uzrokuje bolest u ljudi i životinja.
Postoji više serotipova Leptospira. Izlučuje se urinom i, izravno ili neizravno, prenosi tim zaraženim urinom. Veliku ulogu u širenju zaraze imaju glodavci koji su prirodni rezervoari i kliconoše. Leptospire su iznimno otporne pa vrlo dugo mogu preživjeti u vlažnom tlu i vodama stajaćicama.
U pasa se bolest očituje povećanjem limfnih čvorova, povišenom tjelesnom temperaturom, iscjetkom iz očiju i nosa, krvarenjima, problemima u dišnom sustavu, srcu i krvožilnom sustavu. Ne dijagnosticira li se bolest na vrijeme i ne započne li se s terapijom, dolazi do zatajenja bubrega i hepatitisa.
U ljudi su simptomi najčešće slični gripi: povišena tjelesna temperatura, bolovi u mišićima, jaka glavobolja, mučnine, proljev, konjunktivitis. Čovjek se zarazi u kontaktu s bolesnom životinjom ili kliconošom, ali i neizravno, kontaminiranom vodom, jer uzročnik ulazi kroz mikrolezije na koži. Dolazi do nefritisa, zatajenja bubrega, hepatitisa, a rijetko se može razviti i meningitis.
Kako bi se spriječila bolest, bitno je izbjegavati kupanje u stajaćim vodama, provoditi redovitu deratizaciju i redovito cijepiti psa protiv leptospiroze. Cijepljenjem se štite kućni ljubimci, ali i njihovi vlasnici.
Od crijevnih nametnika na prvom mjestu svakako je Echinococcus granulosus, mala pseća trakavica, dugačka samo nekoliko milimetara, koja živi u psećim crijevima. Sastoji se od glavice, jednoga nezrelog i jednog spolno zrelog članka. Na glavici postoje prisisne zdjelice i kukice kojima se trakavica pričvršćuje na sluznicu tankog crijeva psa. Jajašca, izbačena iz spolno zrelog članka dospijevaju na travu, a preko trave jajašca će prijeći u prijelaznog nositelja. U nositelju se iz jajašca oslobađa novi oblik mlade trakavice, tzv. onkosfera, koja ima sposobnost probijanja kroz sluznicu i kapilare u samoj sluznici.
Kada jedanput dospije u crijevni krvotok, krvlju putuje prema jetri. Zbog sitnih kapilara u jetri, onkosfera često tu i zaostane. Tek u manjem broju slučajeva onkosfera prolazi kroz jetru i nastavlja dalje pratiti krvni optok. Posljedično dospijeva u pluća, što joj je sljedeće najčešće sijelo, ali i u srce. Dalje putuje u bilo koji organ ili tkivo stvarajući hidatidnu cistu.
Čovjek (najčešće djeca) zarazi se jajašcima koja se mogu nalaziti na krznu psa te preko voća i povrća onečišćenog fecesom u kojemu se nalazi uzročnik. Zato je bitno redovito čišćenje psa od crijevnih nametnika kao i uklanjanje izmeta pasa s površina na kojima se igraju djeca ili koja služe za uzgoj hrane.
Toxocara canis također je pseći crijevni nametnik. Psi se invadiraju najčešće peroralnim unosom jajašaca, no štenad se često rađa invadirana jer postoji transplacentarni prijenos. Nametnik u pasa (ponajprije štenadi) uzrokuje napet abdomen, kolike, zaostajanje u rastu, kaheksiju, oskudnu stolicu, slab tek i kašalj kao posljedicu migracija larvi. Liječi se antihelminticima, no katkad u šenadi može imati i letalan ishod.
U ljudi bolest se naziva visceralna larva migrans, a ljudi se zaraze ingestijom jajašaca Toxocare canis. Larve prolaze kroz mukozu crijeva, ulaze u cirkulaciju te dolaze do jetre, pluća, očiju i drugih organa gdje mogu uzrokovati upalne nekroze. Simptomi ovise o organu ili mjestu gdje je nastala upala. Prevencija se svodi na higijenu ruku i redovitu brigu o crijevnim nametnicima u psa, o čemu je najbolje posavjetovati se s veterinarom.
Ancylostoma caninum također je pseći crijevni parazit, koji se prikvači za sluznicu crijeva i hrani se krvlju. Čest je nametnik u pasa, posebno štenadi koja se mogu zaraziti i majčinim mlijekom (kolostrumom). Taj nametnik u pasa izaziva anemiju, melenu, gubitak tjelesne težine, proljev, začep, slab tek, suhi kašalj i može dovesti do nagle smrti psa, na prvome mjestu štenadi.
U ljudi se stanje naziva kutana larva migrans i, kao što sam naziv kaže, larve penetriraju u kožu (najčešće u stopala, noge, stražnjicu i leđa) te migriraju kroz kožu čovjeka (najčešće djece), uzrokujući upalu kože, svrbež te sekundarne infekcije na mjestu ulaska i migracije. Larve ugibaju od 4 do 8 tjedana jer se ne mogu razviti i razmnožiti u čovjeku. I u ovom slučaju najbolja je zaštita da u pješčanim, močvarnim i vlažnim tlima obvezno nosimo obuću, da kućne ljubimce ne puštamo na dječja igrališta i pješčanike te da se redovito brinemo o crijevnim nametnicima i uklanjamo izmet s javnih površina.
Od uzročnika gljivičnih infekcija koje su zajedničke ljudima i psima treba spomenuti Microsporum i Trichophyton. Bolest se širi sporama koje u okolišu mogu dugo preživjeti, a mogu se nalaziti posvuda: u krevetima, četkama, tepisima – na svemu što je bilo u dodiru sa zaraženom životinjom. Za razliku od mačaka koje rijetko obolijevaju i najčešće su asimptomatski prijenosnici bolesti, psi su podložni infekcijama uzrokovanim gljivicama Microsporum i Trichophyton.
Simptomi su alopecije na koži, a u središtu alopecije znaju se vidjeti sitne pustule. Bolest može biti i generaliziranog oblika.
U ljudi se bolest očituje također pojavom sitnih pustula koje jako svrbe i oko kojih se stvara tipičan krug crvenog ruba, svjetlijeg i najčešće vlažnog središta s vrlo izraženim pruritusom. Smatra se da kod širenja zaraze na ljude bitnu ulogu ima imunološki status čovjeka. Imunološki oslabljene osobe imaju znatne šanse da se zaraze, za razliku od zdravih osoba gdje je mogućnost zaraze minimalna. I tu je bitna higijena ruku. Naime, u kontaktu sa sumnjivim ili bolesnim životinjama vlasnici bi trebali nositi rukavice i obvezno prati ruke. Također, nakon igre sa životinjom i vani djeca bi obvezno trebala prati ruke jer, kao što smo spomenuli, uzročnik se širi sporama, a one mogu biti bilo gdje u okolišu.
Sarcoptes scabiei je uzročnik šuge u pasa, a zaraziti se mogu i ljudi i drugi psi. Bušeći kožu, uzročnik izaziva jak svrbež. Ženka polaže jajašca pod kožom psa iz kojih se razvijaju adulti, koji potom, unutar tri tjedna, počinju polagati jajašca. Psi sa šugom pokazuju intenzivan svrbež, često do krvi, a stanje se dodatno komplicira sekundarnim upalama kože. Rijetko se događa da bolest prelazi u generalizirani oblik.
Ljudi se lako zaraze od psa, najčešće preko kreveta i ostaloga tapeciranog namještaja koji dijele sa svojim ljubimcem. Nasreću, zaraza je u ljudi ograničena jer uzročnik ne može završiti svoj razvoj u čovjeku pa za nekoliko tjedana ugiba. Preventiva se svodi na higijenu i pravodoban posjet veterinaru. U gotovo svake promjene na koži psa može se posumnjati na šugu.
Nekoliko savjeta uz čiju ćete pomoć i vi i vaš pas ostati zdravi:
- perite ruke (osobito prije jela)
- obvezno perite voće i povrće
- redovito tretirajte svoga psa protiv crijevnih nametnika
- potražite pomoć veterinara ako se pas razboli
- redovito cijepite svog psa protiv bjesnoće i ostalih zaraznih bolesti
- redovito primjenjujte pripravke protiv vanjskih nametnika
- ne dopustite svojim ljubimcima da obavljaju nuždu na dječjim igralištima
- skupljajte izmet za svojim psom.